Ljubavna pisma za dorucak

Kao i svakoga jutra, tako sam i jutros nakon budenja sisla u kuhinju. Natovarila svoju zdjelicu doruckom i sjela za stol. Laptop drzimo na kuhinjskom stolu tako da mozemo uz dorucak provjeriti e-mail, procitati vijesti, (blogove, fejs). Muzjak doruckuje prije odlaska na posao, negdje oko 6, a ja oko pol 9 tako da se tijekom dorucka druzimo s laptopom.
Tako sam ja jutros sjela za stol, otvorila laptop i docekalo me iznenadenje. Koverta naslovljena "To My Wife". Ionako suncan dan postao je mnogo suncaniji  jer znala sam da me ceka ljubavno pismo. Naviku pisanja ljubavnih pisama jedno drugome imamo jos iz prvih dana nase veze i uspjesno se odrzava i ja ju obozavam jer kada pomislim da si nemamo vise sto reci na tu temu, rijeci pismom same krenu.

Ne pisemo pisma cesto, no svakih par mjeseci osvane pisamce rukom napisano tamo gdje (i kada) ga ne ocekujemo. Jutros je osvanulo na strateskom mjestu, u laptopu, znao je da ce to biti jedna od prvih stvari koje cu napraviti. Njegova namjera da izazove osmijeh tom gestom, neprocjenjiva je, a kosta svega nekoliko minuta.

U subotu smo bili na Christmas Party/ju koji je bio potpuni uspjeh, skupilo se 500ak ljudi u svecanim nosnjama, sjanim cokulicama, svi prijateljski raspolozeni i nasmijani, a organizirana je i tombola na kojoj je gotovo svatko nesto dobio. Ja sam dobila gift basket s kavom, cimetovim stapicima, tjesteninom i 2 salice za kavu. Prekrasan uvod u Sv. Nikolu i divan pocetak prosinackih veceri. :)

Dodatak:

Prije 3 tjedna dobila sam cvijet od susjede i kako nisam preveliki ljubitelj velikoga cvijeca u kuci (imam svega tri malene loncanice cvjetica), a ni onoga koji pretjerano cvjeta, ovu loncanicu sam smjestila pokraj ulaznih vrata i tamo i ostavila. Nisam trazila drugo mjesto za nju niti sam kupovala dekorativnu loncanicu jer je zasadena u teskoj glinenoj, podmetac nisam imala pa je susjeda treci dan donijela nekakav svoj. Nisam se trudila ni najmanje dodvoravati se toj biljcici jer sam mislila da nece opstati. Jedino sam ju redovito zalijevala i ubola joj onaj stapic gnojiva. Kada sam ju dobila imala je par cvjetova, danas ima 43. Da, dobro ste procitali, ima 43 cvijeta (ja sam se sokirala kada sam jutros prebrojala jer mi se cini da ih svakim danom ima vise).

Mudrolije


Prosao je americki Dan zahvalnosti, mi smo ga proveli na putu jer smo imali cetiri dana slobodno pa smo to iskoristili da se maknemo iz kuce i vidimo Istru, Zagreb i Slavoniju. Istru volim, Zagreb me naljutio, Slavonija me razocarala, tako bih mogla u kratkim crtama opisati dozivljaje iz Lijepe nase.
Istrom smo lutali sami, tamo smo proslavili Thanksgiving odlicnom hranom i finim istarskim bijelim vinima. Zagreb me prvo naljutio svojim prometom. Dugo nisam vozila Zagrebom tako da sam zaboravila koja je to frustracija, na trenutke dobijes osjecaj kao da si u Afganistanu. Isto tako, u vrijeme kada sam vozila Zagrebom nisam imala iskustvo duljeg zivljenja i voznje u vecim gradovima vani tako da nisam imala s cim usporediti situaciju. Mislila sam da je to mora biti tak. Nema to nikakve veze s velicinom grada, puno veci gradovi vani ne pruzaju takvu frustraciju koja je rezultat lose organizacije prometa, losih cesta i cesta koje nemaju kapacitet za kolicinu prometa koju primaju, parkiranje, prometna nekultura...
Osim prometa, Zagreb me naljutio i svojim tzv. zivotom na visokoj nozi kojega svaki prosjecan gradanin tamo nastoji zivjeti. Razbacivanjem brandovima i imenima u razgovorima. Preuvelicavanju i dotjerivanju obicnih stvari. Pricanju o stvarima koje nemaju, ali su o njima citali. Pricama o nadolazecem skijanju u popularnim skijalistima. Putovanju u NY na koji je netko isao pa sada i doticni moraju ici u shopping tamo. Spa tretmanima na koje odlazi prijateljicina prijateljica ili sto je susjedina teta koja zivi u istoj zgradi kao i XY cula na ulazu o toj osobi to jutro... I ne bi me to razljutilo da to sve (i jos vise) nisam slusala od ljudi koji imaju manje ili vise solidne (ali ne visokoplacene) poslove i najvjerojatnije poprilicno duga.  Dobila sam jeziv dojam da svi pokusavaju zivjeti neke zivote iz (bogatih) sapunica. Vise nisam sigurana kako nazvati taj fenomen - malogradanstina ili bijeda, ali podsjetilo me na Ruse.
Slavonija me razocarala jer tamo sam naisla na toliko znatizelje o mom braku i muzu da je to smijesno.

Ipak, lijepo je vidjeti poznate ljude i ulice, istina, iz nove perspektive. Nova je i frizura, kratki paz s drugacijim (neobicnim) preljevom.

Sljedeci tjedan gremo mjesec dana na Floridu, ako me se zazelite, potrazite me u Ft. Walton Beach.  :)


P.S Jel netko mozda gleda 3. sezonu Private Practice?

Pekarska posla

Sto kada vas netko pita mozete li pomoci oko akcije koju i sami podrzavate? Kod mene je to prosli vikend rezultiralo s 10 tuceta kolacica.











 

Back to Home Back to Top Purple Butterflies. Theme ligneous by pure-essence.net. Bloggerized by Chica Blogger.